Odrasli obično doživljavaju dečiju igru kao nešto čime se dete okupira kako mu ne bi bilo dosadno, dok ne počne ozbiljnije da uči. Kada razmišljamo o dečijem igranju, fokusiramo se na to čega se dete igra, a zapravo bi trebalo da razmišljamo o tome kako se dete oseća dok se igra.
Igra je najozbiljniji posao koji dete može da radi.
Igra je način na koji se razvijaju najvažnije sposobnosti.
Slobodna igra je igra bez nametanja, ona nema strukture, ispunjava dete iznutra i čini ga radosnim. Dolazi iznutra, spontano, bez svrhe, i omogućava detetu da slobodno bira kako želi da se igra.